- koji imenuje
- • nominator
Српски-Енглески Технички речник. 2013.
koji imenuje
Look at other dictionaries:
onomatopéja — ž lingv. 1. {{001f}}stvaranje riječi (ili imena) kojega glasovni oblik podsjeća na stvar ili zvuk koji imenuje 2. {{001f}}tako nastala riječ ili ime [šuštati, šušanj, vau vau, mijau itd.] ✧ {{001f}}grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
onomatopeja — onomatopéja ž DEFINICIJA lingv. 1. stvaranje riječi (ili imena) kojega glasovni oblik podsjeća na stvar ili zvuk koji imenuje 2. tako nastala riječ ili ime [šuštati, šušanj, vau vau, mijau itd.] ETIMOLOGIJA grč. onomatopoiía ≃ ónoma: ime + poieȋn … Hrvatski jezični portal
pismo — písmo sr <G mn pȋsāmā> DEFINICIJA 1. a. sustav vidljivih oblika (slika, simbola, zastava) proizvedenih radi obavještavanja i memoriranja b. sustav grafičkih znakova koji predstavljaju elemente govornoga jezika (glasove, slogove, riječi) i… … Hrvatski jezični portal
pr̀vāš — m 〈G prváša〉 1. {{001f}}onaj koji ide u prvi razred (ob. osnovne škole) 2. {{001f}}(+ potenc.) onaj koji spada, koji je određen u odio i sl. što se imenuje sa »prvi« (prema »drugi« itd.) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prvaš — pr̀vāš m <G prváša> DEFINICIJA 1. onaj koji ide u prvi razred (ob. osnovne škole) 2. [i] (+ potenc.)[/i] onaj koji spada, koji je određen u odio i sl. što se imenuje sa »prvi« (prema »drugi« itd.) ETIMOLOGIJA vidi prvi … Hrvatski jezični portal
dìktātor — m (dìktātorica ž) 1. {{001f}}pov. u Rimu, jedna od javnih službi koju imenuje konzul u kritičnim okolnostima, daje apsolutnu, ali privremenu vlast (do opoziva) 2. {{001f}}pol. onaj koji vlada neograničenom vlašću nekom zemljom; apsolutist, silnik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
diktator — dìktātor m DEFINICIJA 1. pov. u Rimu, jedna od javnih službi koju imenuje konzul u kritičnim okolnostima, daje apsolutnu, ali privremenu vlast (do opoziva) 2. a. pol. onaj koji vlada neograničenom vlašću nekom zemljom; apsolutist, silnik, tiranin … Hrvatski jezični portal
náziv — m 1. {{001f}}riječ kojom se što imenuje ili označava; ime 2. {{001f}}lingv. oznaka pojma određenog u kojem znanstvenom jeziku s pomoću jezičnoga izraza; termin, nazivak ∆ {{001f}}narodni ∼ riječ kojom se nešto naziva u narodu; opći ∼ lingv. naziv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ìzam — ìz|am m 〈G ìzma, N mn ìzmi, G ìzāmā, sufiks osamostaljen i poimeničen〉 razg. neki smjer, pravac itd. kad se ne imenuje pojedinačno [on je slikao po svome i nije slijedio sve te brojne ∼me koji su se smjenjivali za njegova života] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
naziv — náziv m DEFINICIJA 1. riječ kojom se što imenuje ili označava; ime 2. lingv. oznaka pojma određenog u kojem znanstvenom jeziku s pomoću jezičnoga izraza; nazivak, termin SINTAGMA narodni naziv riječ kojom se nešto naziva u narodu; opći naziv… … Hrvatski jezični portal
